ponedjeljak, 25.02.2008.
Nikada više
Nikada više
Nikada više moja draga
Vidjet me nećeš
U svojim snovima jada
Nikada više
Pale su kiše
Prošlo je vrijeme moja draga
Ostala si slijepa i sama
Usred pustog grada
Nikada više
Nikada više
S tobom ja stajati neću moja draga
Pred streljačkim vodom
Ti stajati ćeš sama
Moja bivša draga
petak, 22.02.2008.
Oglas kojime autor ovoga skromnoga bloganako nekog vremena izbivanja objavljuje kako se vraća na velika vrata. nažalost,sada ne mogujer mitekstovinisutu,alivećvečeras ili sutra objavljujem dvije nove pjesme, potpuno nove koje nitko još nije vidjeo i stoga, tea, tvoja želja skraja siječnja da ''dam nešto novo'' napokon će biti uslišena.
pozdrav svima koji su moje piskaranje po internetu pratili kroz zadnje četiri godine. drago mi je imati vas za prijatelje i inspiraciju.
nedjelja, 28.10.2007.
Glista je tužan
Glisti je dosta razmišljanja
Glista osjeća neku sjetu oko srca
Glista je opet iznova zaljubljen
Glista je razmišljao
...
i razmišljao
i opet je tužan
Glista želi zagrliti svoju sestru
a ona je daleko.
Glista želi doma za praznike
Glista je tužan i plakao je
Glisti je dosta statike
Glista želi akciju
Glista treba nešto posebno
nešto novo
Glista treba nešto da zaustavi treptaje srca
Glisti je dosta.
Glista ide spavati ranije
da se odmori od svega
Glista sutra ide u svoju svakodnevicu
ubijati dan danom
Glista ništa nije zaključio.
četvrtak, 18.10.2007.
Moje do sada ne objavljene pjesme
Ove dvije pjesme su bile a panou u školi kada smo radili one panoe za toleranciju...
Gost
Možda neki Marovac
sleti i na naš planet.
I što neki Marsovac
će reći za našu pamet?
- Zemljani su vrlo bistri -
reći će naš mali gost
- Ali nisu mi baš čisti
Kada ruše svaki most.
Vidjeti će on i nas
i sitne nam razlike,
ali nas neće tuč k'o pas
kad vidi naše prilike.
Pričati će kod kuće
kako smo lijepi mi
i kako ne zna što će
kad nemamo pameti.
Možda neki Marsovac
sleti i na naš planet.
I što neki Marsovac
će reći za našu pamet?
Život
Sama
Odbačena
Iznemogla
Leži neka luda
Osjeća neke strepnje
Ali barem osjeća nešto
Jad
Pustoš
Ogavni vonj
Osjeća neka luda
Ležeći onako iznemoglo
I sanja ono isto kao i prije
Jad
Pustoš
Samoću
Ogavni vonj
Sanja neka luda
A niti ne zna da je luda
Jadna
Sama
Smrdljiva
Iznemogla
Ne zna neka luda
Da ludi snovi stvarnost postaju.
srijeda, 17.10.2007.
Dosta mi je kave
Sjedimo jedno uz drugo.
Barski su se stolci već savrženo
prilagodili oblicima naših guzica.
Šutiš...
Niti riječi od one zahvale konobaru.
Šutim...
Žalim što i ja nisam uzeo čaj.
Dosta mi je...
Dosta mi je kave za danas.
Šutimo...
U očima vidim da si imamo što reći...
Upravo sada
Upravo ovdije
Bez oklijevanja i okolišanja.
Želim znati sve o tebi, tvojim osjećajima.
Želim se osjećati potrebnim i tebi i sebi.
Šutiš, šutim, šutimo...
nedjelja, 14.10.2007.
znam da već jako dugo nisam ništa napisao, ali što mogu. ne volim pisati na suho. moram osjetiti neki zov tipkovnice da bih napisao nešto kako spada, moram čuti inspiraciju koja mi ubrza srce i natjera me da otmem starome laptop iz ruke. do tada samo ovakva manja obraćanja javnosti.
P.S.: znam da se bliže izbori, ali niti to mene ne može natjerati da nešto radim. :)))
subota, 21.07.2007.
anali, a ne analne rupe, drugi put
bilo bi ovih anala da sam ja revan spisatelj, ali ja sam ipak samo gimanzijalac koji divlja po civilizaciji.
jucer se na moru iva, marija, toni i ja dogovorimo da idemo na film festival u arenu gledati oceanovih 13. iva je rekla da je ona čitala u novinama da igra u 9 naveče. i tako ja kasnim. njih troje na iglama zbog toga što smo tek u 9 krenuli iz banjola. parkinga nigdje, gubljenje po gradu satima i na kraju marija napokon parkira svoga metalic sivoga golfa 4 ispod nekog procvalog drveta. krenemo do arene. na ulazu iva pita mogu li se jos kupiti karte za oceanovih 13, a ova na vratima počne crkivati od smijeha. kao, što je bilo? što nam se ženska smije u facu? what a fuck? izgleda da je iva čitala novine od prekjučer. užas..... makar smo zabavili vrataricu... demo do kioska i pogledamo što danas igra, kad ono... glupost za gluposti, a sutra igra shrek3.
odluka 2 što se tiče filma: sad idemo jest, a sutra gledati crtić....
supač.
a sada onaj bolniji dio: dvije modno osviještene cure na pulskom korzu i u ulici sergijevaca, svojevrsnoj dolini sponzoruša u našem gradu. pregledali smo sve izloge, sve cijene, sve boje i veličine. potrošili smo hrpu love (na svakakve gluposti), a najbolnije je iskustvo bilo u butiku sa nakitom. kada su naše lipe divojke ušle unutra nisu izašle dobrih pola sata. toni je već pitao ovu curu kada zatvaraju, ali e to bilo tek u 1.......................... užas. odustanemo nas dva od nakita, idemo gledati mušku modu, slike i slično. nakon ar sekundi skužimo da je oko nas makar 5 homića koji svi čudno gledaju u dva normalna dečka koji su izašli iz trgovine ženskim nakitom. na kraju smo se sakrili od svijeta u nekoj mini galeriji u prolazu neke zgrade.
sada da se vratim na ono podcrtano procvjetalo stablo iz početka ovog anala.
vratimo se mi do auta nakon još 200 trgovina, kafića, galerija ulica i komentara. golf prekriven cvijetovima onog jebenog stabla. stvar je u tome što sam alergičan.
sjednemo mi u golfa i krenemo, a ja krenem kihati. i kišem i kišem i kišem.... išao sam spavati u 6. probudiosam se kišući. dok sam ovo napisao kihnuo sam još 500 puta. šmrc.... idem sad na more da se očistim peludi jer ni tuš ni inhalator nisu pomogli..
pozdrav mojim otočanima s kojima ne mogu biti kada četvero ljudi slavi rođus. napiti ću se za vas, bez brige....... sve najbolje.
petak, 29.06.2007.
anali, a ne analne rupe (vol 1)
stvar je u tome što više ništa nema smisla. je li to zbog moje krvi u alkoholu zadnjih dana, ili inačne opičenosti ljudi u ovoj ljetnoj situaciji. dakle, za početak naslov. svi znaju što su anali, a ako ne znaju neka pročitaju knjigu, potraže u rječniku, neka se obrazuju. definiciju vam dati neću...
za analne rupe znaju gotovo svi što su (ne, to nema veze sa crnim rupama u svemiru). iako ova moja piskaranja ponekad zvuče kao analne rupe poslije graha s kobasicom, ona s istima nemaju nikakve veze...
sve u svemu, da ne dužim o manje ugodnim stvarima idem biti konstruktivan i pisati nešto ok...
završila je još jedna školska godina. meni nije bila ni najmanje ugodna jer sam se mjesec pred kraj ubijao ko stoka da završim kako spada.
sad sam 3 dana nakon jebene školske godina došao u pulu. dočekaju me rendovi na škrilu (za one manje upućene - škrili je mjesto kod statue sredozemne medvjedice na plaži u banjolama kraj pule) svi sa sto pitanja (nije me bilo doma 6 mjeseci, naravno da pitju svašta). ovogodišnje domaće vino moje prozvodnje (dobro, bakine) niš ne valja. slađe je od kile šećera. moram to probai kao gemišt, ali inače živi užas. Piva je uvijek ista (kvragu, i mora biti ako vino ne valja). i tako kiss - kiss, riječ po riječ i dođemo kod frenda doma jer je kod njega još bilo bire. gledamo jedrilice u zaljevu i jednu jebeno veliku jedrilicu spram one o kolima mogu samo sanjati izgledaju kao igračke. svane dan oko 5 ujutro. nema više ni tu pive. pokupimo se nakon pospremanja prosutih kokica s margarinom koje smo jeli... odemo do mora. usput ja poberem kupaće, razbacam sobu da moji misle da sam bio doma spavati i odem na plažu. usput smo kupili laško, naravno da nam ne bude dosadno... dođemo na more zove me stari i pita di sam. ja kažem na moru, a on onako naivno da je vidio da sam bio doma, samo da ne zna odakle mi snaga se tako rano ustati i ići na more... whatever! bacimo se, izađemo van i zavalimo na jutarnje sunce. plaža je bila pusta osim jednog janeza koji je pecao... proudi me neka klinka koja me pošpricala vodom. oko mene slovenaca na bacanje, svi se nešto deru, vrište, skaču. piva mi se prolila, jebla majku svoju. još mi je žao... frend spava tmo u šteku. i njegova piva je partila u žalu.... dignem glavu, a ono slovenka od circa 8 banki (80ak godina) u toplessu izlazi van iz mora. scarry. u životu nisam vidio ništa gore, a vidio sam svašta... počnem vrištati ''I'm blind''. frend se probudi, a ova u međuvremenu ispari (sva sreća). ZAtim kava, p nas je rendica pokupila i odvela na još jednu kavu i doma.
Moja nona me dočeka. pita me jesam li ja u 3 ujutro lupao vratima. ja onako, uvjereno da, da to sam bio ja. kaže da je i mislila da sam to ja bio, da su oni oko jedan i po išli spavati... starci vjeruju u moj savršeni nered u sobi... feomenalno... život ide dalje, ali mi se još spava....
četvrtak, 14.06.2007.
Nekako prozračno
Ima nešto u zraku, nešto jače i od samih nas kad želimo, ali nas povede...
Što je to nitko ne zna. nije to neka tvar, ni energija. to je samo neka vrsta bivanja koja nas ujutro natjera da se ustanemo i ponovima dosadnu rutinu pranja, oblačenja, doručka, kave, škole, kave, kave, ručka... spavanja, ustajanja............. To je ono nešto zbog čega odjednom uzdahnemo i zamišljeno pogledamo svojim vučijim očima poput janjeta. To je ono zbog čega vrijedi biti i ponavljati uvijek istu dosadnu rutinu.
Jedan je mudrac rekao da je to ljubav.
Teška riječ, ljubav. Kome li je pripisati? Ne, neću bit još jedan eggocentrični pisac koji misli samo na sebe i svoje osjećaje. neću je pripisati sebi. Uostalom, ja se ne želim ustati svako jutro, popiti bezbroj kava, srediti se za školu koju ne volim, pojesti, biti u onoj tamnici u koju samo na reklami i štićenici i zaposlenici idu nasmiješeni, opet se vartiti kući i zasati. To nisam ja. Ja nisam ljubav. Ja nemam janjeći pogled ni vučije oči. Na kraju krajeva, nemam ni u koga gledati, a i kad bih imao ne bi mi se dalo. Ljepše je u snovima. ostati zarobljen u nekoj polujavi gdje je sve realno, da osjetiš svaki bol koji ti nanose muhe truleži. ostati negdje zarobljen u tami gdje te nitko n prepoznaje, gdje te ljudi me gledaju u oči svojim oštrim pogledima kada prolaze kraj mene. Ne, ja nisam ljubav.
Želim se služiti njuhom. Želim omirisati neki cvijet, dim opijata u daljini donešen laganim maestralom... Valovi nekoliko metara od mene gdje sam sam. centar pažnje negdje na pučini koju čujem kako se približava pa udaljava.
nirvana
lanena košulja nebitne boje. niti toliko crvena niti plava. više onako, kao miris cvijeća neke boje. Niti ona nije stvarna. To se ja pravim da mi je toplo i komotno. kamenje me žulja, osa me jede, neki ludi vjetar pijavica mi siše krv iz rana. roj zujećih pčela oko onog mirisa zumbula.
san je divan. java je problem. u snu imam razloga da ostanem, ali u javi samo me strah mori kad vidim kako su drugima želje okrenule leđa. nije bitno kako ću i što ću. više jednostavno neću.
utorak, 05.06.2007.
osmjeh
Mržnja
Oholost
Smrad i prijezir
It tvojih očiju izvire novi Shakespeare
Sram te nije
I ne mora biti
Petu poljubi Bogu našemu
Okreni očima i prekriži zrak
To je bitno. prekriži zrak
Na testu stoji diskriminantna pogreška
Štreberski i jadno
Ulazak u nirvanu smiraja
Ali sve je dobro dok stojiš mirno
Tvoja manitija crna sa bielom trakom i maramom
Nisi časna, već kurva koja glumi za mušteriju
Okerni list i svi ti se dive
Oči su tvoje plave i sjetne
Nitko više ništa ne zna
Nečastivi se podsmjehuje
Iza tvojih ravnih zubi
Kako li je život lijep
Pa ipak mrsk i ohol
Smrdljiv i prijeziran.
